SARAJEVSKI VODOVOD 1889. - 2021. GODINA
Početak mjeseca decembra je vrijeme kada obilježavamo rođendan našeg preduzeća a od izgradnje prvog Sarajevskog vodovoda "Mošćanica", protekle su 132 godine...
Prvi vodovod u Sarajevu sagradio je Isa-beg Ishaković, davne 1461. godine. Brojne bogate Sarajlije, dobrotvori, gradili su vodovode, te je Sarajevo bilo poznato kao grad česama, hamama, sebilja i šadrvana. Ovaj vodovod je bio u funkciji preko 425 godina.
Godine 1660. kroz Sarajevo je prošao čuveni putopisac Evlija Čelebija, te ostavio i dragocjene zapise o ovom gradu:
-"Na zemlji ima mnogo gradova po imenu saraj: Ak saraj, Tabe saraj, Šehir saraj, Vize saraj i drugi. Ali ovaj bosanski, kameni šeher Sarajevo je od svih ovih napredniji, ljepši i življi. U donjem i gornjem dijelu šehera, teku bezgranične i bezbrojne žive vode a sa svih strana ukrašen je mnogobrojnim baščama, koje izgledaju kao ružičnjaci ili ograđene rajske bašče."
Evlija Čelebija, piše da je u ovom šeheru bilo i preko stotinu i deset česama iz kojih teče zdrava voda. One nemaju slavine, nego teku stalno. U šeheru ima hiljadu i šezdeset vrela, voda koja dolazi s vrela Crnil (Zmajevac) je „voda života“. Bunara je bilo 700, vodenica 176, pet javnih kupatila i oko 670 kupatila „u gospodskim kućama“. Na tri stotine mjesta postoje sebilji gdje žedni ljudi piju vodu. Većina ih je u čaršiji i na trgu. I vodovodi i česme, isključivo su djela dobrotvora, koji su zidali zadužbine. Brojne česme, građene po mahalama, džamijskim haremima, kućne po avlijama, pred čijom ljepotom čovjek ostaje zadivljen, davale su gradu poseban čar. Najstarija i najpoznatija česma u gradu, nalazi se u zidu dvorišta Begove džamije.
Posljednjih godina Turske vladavine u Sarajevu je bilo 156 javnih česama i 68 starih vodovoda, građenih od glinenih i cijevi trešnjinog drveta, dužine 55 kilometara.
Obzirom na dotrajalost postojećih vodovoda i rast grada, Austro-ugarske vlasti su po dolasku u Bosnu i Hercegovinu, 1889. izgradile vodovod "Mošćanica", dovodeći u grad vodu liveno - željeznim cijevima, pa možemo reći da je izgradnja vodovoda Mošćanica, značila za Sarajevo definitivan prelaz na novi, savremeni način snabdijevanja vodom. Izgrađeni su i prvi rezervoari Čebedžije i Jekovac.
U ovom periodu je dovedena voda i sa Vrela Prače i Bistrice, 30-tak kilometara udaljenih od grada. Na kraju Austro-ugarske vladavine, vodovodna mreža grada je iznosila oko 97 km.
Nakon Mošćanice, 1912. godine zahvaćen je dio izvora Vrela Bosne iz kojeg se voda dovela do Ilidže. Pumpna stanica na Vrelu Bosne bila je prva pumpna stanica u ovom dijelu Evrope sa električnim pogonom pumpi.
Ponosni smo, jer Sarajevo je bilo među prvim evropskim gradovima koji su imali vodovod.
Skoro potpuno devastirano u ratu, u poslijeratnim godinama, od 1996.godine, Kantonalno javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija" Sarajevo, je uz pomoć stranih donatora, Vlade Kantona Sarajevo i mnogobrojnih domaćih institucija, doživjelo potpunu preobrazbu u obnovi i razvoju cjelokupnog sistema. Normalizacija u pogledu snabdijevanja grada vodom u postratnom periodu bio je osnovni zadatak i cilj preduzeća, što je i postignuto 1998. godine, kada su ukinute redukcije i uspostavljeno 24-časovno vodosnabdijevanje.
Kantonalno javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija" Sarajevo danas je preduzeće, koje obezbjeđuje kontinuirano snabdijevanje grada vodom i uredno odvođenje otpadnih voda.
