Sarajevski Vodovod 1885 - 1899

Topografija i historija


          Sarajevo, glavni grad Bosne, 1895. godine je uključujući vojna lica brojao cca 41000 stanovnika i, osim što je bio najbrojniji grad i glavni grad zemlje te glavno centralno mjesto sjedišta uprave i vojske, važio je za najznačajniji grad u državi. Pored svih čari jednog orijentalnog grada u sebi je sadržavao i sve sanitarne mane istih. Ne manje od 134 muslimanska, 3 katolička, 3 pravoslavna, 1 protestantsko te 2 jeverjska dijelom korištena, a dijelom nekorištena groblja su okruživala ovo mjesto. Pitku vodu do stanovnika dovodilo je 58 vodovoda s 48,5 km dužine cijevi ali su vodovi skoro u potpunosti bili uništeni te je pored njih moralo biti korišteno još mnogo bunara.

          Korištenje ovako oštećenih vodovoda onečišćenih fekalijama i ostalim otpadom te prolaz kroz mnogobrojna groblja natjeralo je na promišljanje o samoj čistoći pitke vode, a kamoli još i pomisao na domaćinske bunare iz kojih se vadila, ko zna koliko, čista ili nečista voda za piće i upotrebu u domaćinstvima. Tifus i ostale zarazne bolesti godišnje su odnosile mnogo civilnih ali i vojnih ljudskih žrtava. Zlo je raslo potiskivanjem stare turske gradnje novogradnjom kućnih objekata i progušćavanjem naselja. Nažalost, Sarajevo se suočilo s velikom poteškoćom u odnosu racionalnog vodosnabdijevanja kako topografski tako i troškovno.

          Grad koji leži na obalama rijeke Miljacke je izgrađen na onoj strani rijeke na čijem gornjem toku se sužena dolina proširuje na poljski defile dok se po uticanju Koševskog pototka cca 4 km od izlaza iz defilea pruža cca 400 m široka stopa doline od centra grada prema Čaršiji. Priključujući se na ovo duž Miljacke se pruža pregrađe Koševokoje obuhvata u svojoj najširoj periferiji i željezničku stanicu grada odnosno državnu željeznicu. Uz izuzeće stvarne Čaršije, originalnog staništa muslimanskih trgovaca i zanatlija, uz dijelove centra grada ova dva dijela grada su dijelovi gdje se muslimanski i srpski radnici naseljavaju gradeći domove kao i ostale javne institucije i zgrade državne uprave koje su okarakterizirane zapadnjačkim stilom i načinom života.

          Na brdima oko doline južno i sjeverno kao i istočno dižu se u amfiteatarskom obliku najčešće turske kuće za stanovanje okružene zelenim baštama. Ove kuće nalik na vile koje se grade u predgrađima na desnoj obali na Bjelavama i Kovačima te s lijeve strane na Bistriku i Čobaniji te Hrvatinu i zatvarajući se konačno tvrđavom Grad čine bitnog regulatora čistoće i zdravlja gradskih odnosa vode jer se njihova rasprostranjenost na 1175,8 hektara u različitoj nivelaciji isprečava kao poteškoća u izgradnju jedinstvenog vodovoda u smislu tehničkog izvođenja ali i troškovno.

          Kao poteškoća pojavljuje se i problem dopiranja do visokih nivoa općinske vlasti i ubjeđivanja njihove svijesti o nužnosti racionaliziranja te tehničkog i financijskog zatvaranja konstrukcije oko izvođenja izgradnje novog vodovoda. Takođe pored svijesti problem predstavlja i to što je Sarajevo relativno mala općina koja ovaj problem nije mogla sama prevazići. Državna uprava je stoga bez obzira što je Sarajevo glavni njen grad naložila izvođenje radova na izgradnji novog vodovoda i 1886. angažirala građevinsku firmu Karl Freiherr von Schwarz da izradi izvedbeni projekat sveobuhvatnog vodosnabdijevanja grada uz troškove od 726.000 fl (habsburških forinti). Finansijski gledano projekat je mogao koštati i manje izostavi li se par kuća koje su samotnjački bile locirane na rubovima grada. Na ovaj način došlo bi se do uštede i projekt bi iznosio cca 600.000 forinti pri čemu kasnije ne bi postojala mogućnost alteracije i dodavanja vodovodne mreže, ali bi se u većini slučajeva problem vodosnabdijevanja najvećeg dijela grada riješio.

          Ovakva zahtjevna investicija, koja je bila od koristi ponajprije za općinu Sarajevo, nije mogla biti iznesena od strane države, nego je projekt morala na svoj teret iznijeti zajednica. Interes na vodosnabdijevanju imala je itekako i brojna vojska locirana u Sarajevu, a predstavljala je velikog korisnika vode ali isto tako i Vakufska uprava koja je svoj vodeni kapital u vidu u vakuf datih bunara kapitalizirala i bila spremna staviti na raspolaganje u zamjenu za vodosnabdijevanje, te se tako došlo do pomirenja interesa i vojska je dala doprinos od 80.000 forinti, a Vakufska uprava 50.000, u daljem općina je raspolagala nekom ušteđevinom, a većinski dio projekta se trebao iznijeti preko kredita, u šta se opet pomažući uključila državna uprava i omogućila sklapanje kreditne konstrukcije svojim posredovanjem.

          Po okončanju dugotrajnih pregovora izgradnja vodovoda je konačno zatemeljena 09. 07. 1889., da bi se na korištenje i raspolaganje stavila početkom 1891.godine. Do danas je od izrade projekta proteklo dvanaest a od početka korištenja vodovodne mreže osam godina. Iako je potražnja i potreba za vodenim resursima zadnjih godina neslućenim širenjem grada jako porasla, odnosno više nego je to bilo očekivano u vrijeme projiciranja mreže, sam poduhvat i djelo se pokazalo u svim svojim dijelovima u besprijekornom svjetlu.




Učinkovitost vodovodne mreže


          Na uobičajenim postulatima se zasniva kalkulacija gradske vodovodne mreže, odnosno njena učinkovitost se mjeri brojem građana koji se snabdijevaju uz uzimanje u obzir dužeg vremenskog perioda, odnosno cca 30-50 godina uzimajući u račun sadašnji broj stanovništva te potrošnju vode po glavi stanovnika.

          Na osnovu ovog prvog u račun se uzima brojčano stanje stanovništva u odnosu na broj stanovništva i njegov prirodni prirast. Za Sarajevo postoje 3 rezultata brojanja stanoviništva, od 16. 07. 1879., 01. 05. 1885., te ono od 22. 04. 1895.g. Rezultat istih je obračunat po sljedećoj formuli:




* p = godišnji rast u procentima, Z = trenutni broj stanovnika, Zn – broj stanovnika nakon n godina;

          Iz toga izvedeni procentualni rast stanovništva je sastavljen u tabeli 21 i upoređen s prirastom stanovništva u provincijalnim gradovima monarhije datim u tabeli 22. Broj civilnog stanovništva u Sarajevu po rezultatima brojanja stanovništva:

                            Tabela 21:


          Prirast u godišnjim procentima dat je tabelom 22. Civilno stanovništvo pojedinih gradova Austrije po rezultatima brojanja stanovništva 1880. i 1890. godine:

                            Tabela 22:

          Prostorna podijeljenost stanovništva u naseljima je poprilično nejednaka. Oni dijelovi koji jako podliježu naseljavanju useljenika su mahom dijelovi grada u kojim je koncentrirana trgovina i saobrćaj, a stare kuće bivaju protjerane gradnjom novih modernih domova; prije svega riječ je o Čaršiji i pregrađu Koševo kao i onih dijelova doline koji idu prema izlazu grada. U konzervativnim dijelovima grada koji su pretežno prožeti domaćim elementima održana je kuća u vidu vile, te je tu prirast stanovništva unekoliko sporiji.

          Za vrijeme izrade projekta nedostajali su rezultati brojanja stanovništva iz 1895. godine i nije se moglo predvidjeti da će se desiti posebno jak priliv iz monarhije posebno u prvim godinama okupacije. Uprkos tome, za izračun povećanja broja stanovništva uzet je znatno viši koeficijent od 2,5% dok je za austrijske gradove važila prosječna vrijednost od 1,1%. Kod godišnjeg prirasta od 2,5% nakon 30 godina broj stanovništva bi iznosio 55.000 duša koji se dodaje na garnizon od 58.000 vojnih lica. Iako za drugi faktor za izračun potreba za vodosnabdijevanjem postoje iskustvene jedinstvene vrijednsti u obzir i u razmatranje se moraju uzeti i lokalni odnosi: veličina grada koji se snabdijeva vodom, blagostanje i privredne djelatnosti stanovništva, klima te ne i manje važna mogućnost vodosnabdijevanja, odnosno postojanje dostatnog izvora kao i troškovni aspekt svega toga. Kod izračuna ovih stvari uvijek se u obzir moraju uzeti kako prosječne tako i granične vrijednosti kako bi se za realizaciju svega izvuklo najbolje što se da izvući. Zbog toga u tabeli 23 za ilustraciju služe podaci sposobnosti vodosnabdijevanja njemačkih gradova i njihovih vodovoda.

          U Sarajevu se radilo o tome da je u obzir uzeta izdašnost vodenih izvora kao i visina sredstava po glavi stanovnika gdje se vidi da je ista dotakla izvjesne granice. Mjerodavni su bili slijedeći polazni faktori: prije svega stanovnicima je trebalo dostaviti neophodnu pitku vodu uz postojanje stare navike da se vakufima i drugim vidovima ostavština narodu dalo pravo na crpljenje vode iz javnih bunara na besplatnoj osnovi. Zbog toga je shvatljiva poteškoća navikavanja ljudi da imaju vodu u domovima i da za to imaju obavezu plaćanja određene naknade pogotovo u sferi siromašnijeg dijela stanovništva koje jednostavno nije imalo sredstava da plati vodene naknade. Potrebe za vodom i za korištenjem iste u domaćinstvima su ovdje kod domaćih stanovnika puno manje nego u ostalim evropskim gradovima te se uzima prosječna vrijednost da je ista dostatna za nekih 20.000 stanovnika što obuhvata useljenike i vojsku. U pravilu samo će njihove kuće imati dovedenu vodu i samo će se za njihove kuće uzeti u obzir ispiranje klozeta i banja. Količinu potrošnje vode uvelike povećava najmanje petodnevno ritualno pranje muslimana (abdest) za koje se samo u nekim džamijama moraju dograditi česme.

Prosječna količina potrošnje vode po glavi i po danu stanovnika data je tabelom 23:

                                     Tabela 22:

          Potrebe za vodosnabdijevanjem u javne svrhe: posipanje ulica, zalijevanje javnih parkova, ispiranje kanala i ostalo u smislu vodosnabdijevanja iznose puno više nego potrebe domaćinstava ali za slučaj Sarajeva su ove količine puno manje. Dužina posipanja ulica koja je uzeta u obzir odnosi se samo na makadamske ulice i njihova ukupna dužina iznosi 16km dok su ostale manje ulice i sokaci kaldirmisane, nemaju prašine i samim tim je njihovo posipanje izlišno.

          Također i mreža kanala je puno manja nego u ostalim evropskim gradovima i prije svega locirana u stopi doline odnosno ograničena na centar grada i ulice koje se nalaze u njemu. Izrada i izgradnja jedinstvene kanalne mreže je u vrijeme izrade projekta bila ostavljena u dalekoj budućnosti i bilo bi u najmanju ruku neekonomično da se za daleku budućnost postavljaju vodeni pogoni za čišćenje kanala koji tek trebaju biti izgrađeni. Na osnovu ovih postavki u Sarajevu uzeta je količina od 80 litara dnevno vode po glavi stanovnika što opet odgovara najvećem broju gradova i njihovim prosječnim vrijednostima.

          Izvještaj komisije za vodosnabdijevanje Bečke općine iz 1864 je pokazao da je dovoljna količina vode dnevno po glavi stanovnika na broj od milion stanovnika u gradu količina od 90,5 litara. Takođe, i u stručnim krugovima pitanje vodosnabdijevanja Beča udruženje inžinjera došlo je do zaključka da će se u slijedeće tri decenije na ovu veličinu grada i na normalan prirast stanovništva potrošnja vode ljeti po glavi stanovnika popeti na 140 litara, a zimi na 110 litara, a da bi se pokrile sve potrebe grada. Potreba za povećanom količinom potrošnje vode nameće se uvođenjem javnih toaleta sa automatskim čišćenjem, proširenje gradske kanalne mreže kao i uspostavljanje kućnih i javnih kupatila te stvaranje rezervi za izdašno posipanje ulica. Osim toga industrijski rast podrazumijeva i rast potrebe za vodosnabdijevanjem tako da se za ovaj utvrđeni prelazni period uzima dnevna potrošnja vode od 100 litara ljeti i 70 litara zimi. Uzimajući u obzir vodosnabdijevanje jednog velegrada i gore pomenutih podataka za Sarajevo je uzeta srednja vrijednost od 80 litara dnevno po glavi stanovnika kao dostatna uz uzimanje u obzir navika i životnog stila stanovnika. Naravno, ovdje nisu uzeti u obzir posebni pogoni kao što je npr. Sarajevska pivara koja ima posebne potrebe za vodosnabdijevanjem pri proizvodnji od godišnje 100.000 hektolitara piva. Takođe, pored toga postoje potrebe vatrogasne službe pri čemu se moralo voditi računa o samom dovlačenju vode do iste zbog širine cijevi i osigurane veće vodoprolaznosti. Na osnovu postojećh kalkulacija vodovod je napravljen za dnevni učinak od 4640 metara kubnih što iznosi 53,7 litara u sekundi.


Pozicija, snaga i sastav izvora


          Pitoreskno formirani triadski krečnjak Trebevića na kojem se uzdiže kastel kao i ostala krečnjačka brda koja se istočno i sjeverno uzdižu oko grada lageruju oko potoka rezerve vode. Njihov vodeni sadržaj Sarajevo može uživati na osnovu mnogobrojnih jakih i manje jakih izvora. Pratimo li s druge strane zapadno ulicu koja vodi u pravcu Mostara, a prelazi preko Sarajevskog polja, 12km od Sarajeva u podnožju Igmana nalazi se niz izvora koji njisu tako česti kao ovi na brdima ali su zato puno veće snage. Najznačajniji izvor je izvor rijeke Bosne sa cca 3m3/sec minimalnom izdašnošću, koji bi da ima povoljniju mjesnu poziciju u odnosu na grad trebalo da bude glavni izvor za snadbijevanje grada.

          Veći problem nego udaljenost predstavljaju nepovoljni odnosi nivelacije u odnosu na ekonomsko vrednovanje izvora za gradske svrhe jer bi se njihova voda morala dizati 250 metara mašinskom snagom da bi napunila najviše pozicionirane bunare u gradu. Zbog toga su u obzir mogli biti uzeti samo izvori područja Miljacke, ponajviše izvor Mošćanica iz tehničkih razloga.

          Ovaj izvor snadbijeva potok koji nosi isto ime i izlazi cca 7km sjeveroistočno od Sarajeva u dolini pod nazivom Velika njiva na nadmorskoj visini od cca 826-829m. Njegova visinska pozicija dozvoljava dotok vode putem gravitacije u sve dijelove grada. Godine 1885. i tokom godine izgradnje 1889. do 1890. mjeranja su konstatirala minimum otoka sa izvora od 5480 m3, što je 63,4 l/s odnosno maksimum od 47920 m3 u 24 sata. Za eventualno pojačanje dotoka na raspolaganju su stajali nešto niže pozicionirani izvori Crni sa 8l/sec i Jegulja sa 7l/sec, tako da je u slučaju smanjenja izdašnosti glavnog izvora Sarajevo imalo na raspolaganju ova dva dodatna izvora vode kao rezervu.

          U skladu sa posmatranjima poduzetim u petogodišnjem periodu od 1885. do 1890. godine voda sa izvora Mošćanica je bila savršeno bistra, koja i čak nakon dužih kiša i topljenja snijega nije pokazivala velika onečišćenja. Temperatura vode izvora varira između 8,4 i 8,8 oC, a analiza iste koju je uradio dipl. hemičar prof. Wilhelm Kalmann pokazala je slijedeći rezultat:

          1 litar vode sadrži:

Silicijska kiselina -------------------- 0,0055gr                 Sumporna kiselina -------------------- 0,0010gr
Hlor --------------------------------- 0,0029gr                 CO2 ----------------------------------- 0,0815gr
Ferum oksid ------------------------ U tragovima            Kamenac ------------------------------ 0,1011gr
Magnezij ---------------------------- 0,0033gr                 Natrij ---------------------------------- 0,0024gr
Amonijak ---------------------------- Nema                      Organskih supstanci ------------------- 0,0060gr
Stepen tvrdoće ---------------------- 10,0

          Jedan litar vode reduciran sa 3,9 mikrograma kalijum hipermangana pokazuje sljedeće vrijednosti vode:

Silicijska kiselina -------------------- 0,0055gr                Kamenac sumporne kiseline ----------- 0,0017gr
Hlor natrij --------------------------- 0,0047gr                Kamenac karbonske kiseline ----------- 0,0815gr
Magnezij ---------------------------- 0,0069gr                Organske supstance ------------------- 0,0060gr


Suma ---------------------------- 0,2041gr


          Vještačenje koje je proveo univerzitetski profesor Dr Franz Veydovsky o mikroskopskom istraživanju vode glasi:

              - „23. Septembra 1885., sam na istraživanje dobio vodom napunjenu flašu začepljenu plutom i kaučukom koja je 12. Augusta 1885. Izuzeta s izvora Mošćanica kod Sarajeva i poslana na mikroskopsku analizu.

              - Pogledom golim okom voda se odlikuje upadnom čistoćom i neznatnim onečišćenjem blatnim česticama na zidovima suda u kojem je poslana.

              - Mikroskopsko istraživanje i analiza vode je izvršena odmah i nastavljena u sljedećim pravcima do 15. Oktobra iste godine:

         1. Manje probe vode su dnevno posmatrane pod mikroskopom;
         2. Takođe su uzimane manje probe vode po dodavnju 0,5 %-ne kiseline;
         3. Jedan veći dio (više od 0,5 l) je filtriran staklenom vunom i uzgajana je umjetno bez dnevne svjetlosti u vlažnim komorama;

Data posmatranja su dala sljedeće rezultate:

         a) Što se tiče čestica blata koje su se zadržale na zidovima boce mikrskopsko istraživanje je pokazalo da se iste sastoje iz sitnog organskog i neorganskog detritusa u kojima su se nakon umjetnog uzgoja pokazale jednoćelijske alge početkom u malom broj a kasnije u većem – radi se o jednoćelijskoj algi Chrococcacee. Radi se zelenkastim, žućkastim i kasnije plavičastim ćelijama koje i kod najjačeg razmnožavanja nemaju skoro pa nikakav utjecaj na kvalitet vode. U daljem, u detritusu se nalaze pojedinačne odumrle biljne ćelije a od živih organizama mogli su se naći samo bezazleni rhizopodi Difflugia globulosa i Trinema euchelys.

         b) Pojedinačne posmatrane kapi vode (više od njih 350) su se pokazale kao potpuno čiste, bez organizama sa tu i tamo pojavama mikroskopskih fragmenata gore pomenutog sadržaja blata, no ovdje se kod tolikog broja proba ne može ni govoriti o pojavi niti joj se pridavati ikakva težina.

         c) Takođe se i uz dodavanje kiseline prvih 14 dana nije moglo govoriti o padu u kvaliteti vode. Tek 12. Oktobra kada su se na vodi ukazale vidljive oznake propadanja kiselinskim tretiranjem i pad u kvaliteti vode koji se mogao uočiti velikim povećanjem (Zeis, Imm1) odnosno posmatranjem štapičastih bakterija.

         d) Na staklenoj vuni kroz koju je filtrirana voda vidjele su se samo blatne čestice u kojima nije bilo nikakvih organizama. Isto se ponovilo kad je filtrat provjeren nakon 14- dnevnog uzgajanja.

         e) Za odgovor na pitanje koji mineralni sastojci su sadržani u vodi pustio sam da se pojedine kapi vode sasuše i ispare na objektnim stakalcima pod zvonom. Na ovaj način dobiveni trag od isparenja pokazuje čestice i kombinacije kuhinjske soli (?) te pojedinačne kristale i mikrskopske obrise gipsa te skoro neprepoznatljivu ivicu kamenca. Nakon iznesenih posmatranja vodi se daje sljedeća ocjena: Sama voda je čista i bez mikroorganizama; beznačajna količina blatnih čestica na zidovima boce u kojoj je poslana ne sadrži žive organizme i ima se posmatrati kao mehaničko onečišćenje. Blato potiče najvjerovatnije sa dna izvora i možda je uneseno uzimanjem uzorka vode sa izvora. Da li se voda nalazila i kod uzimanja uzorka u ovom stanju 12. Augusta ne mogu razlučiti. Ukoliko se pak uzme u obzir da je u ovom periodu od 12. Augusta do 15 oktobra, odnosno nekih 10 sedmica sačuvala svoju čistoću i da u cijelom periodu istraživanja i analize nije došlo do pojave mikroorganizama i da je tek u zadnjem periodu pokazala neznatan pad u svojoj kvaliteti mogu samo zaključiti da se radi o odličnoj pitkoj vodi.“


Opća dispozicija vodovodnog pogona


Uslijed amfiteatarski penjuće pozicije grada diferencijacija u nivelaciji istog je znatna čija je opća karakteristika data u odnosu na morsku visinu i daje sljedeći pregled:

U stopi doline: Željeznička stanica 524 m; Zgrada vlade 538 m; Latinski most 545 m

Tvrđave/ tabije: Žuta Tabija 625 m; Bijela Tabija 683 m

Izlazi iz grada: Na lijevoj obali 690 m; Na desnoj obali 680 m

         Najveća razlika u visini po tome iznosi 166 m a ukupna visina pritiska u vodovodu uzev u obzir krajnje krajeve s poželjnim viškom pritiska od 1,5 atmosfera je 180 m.

         Takvi odnosi pritiska u gradskoj mreži cijevi sami po sebi nisu opasni jer su cjevovodi i mašinski pogoni te instalacije podesivi ali predstavljaju dodatni trošak u smislu mehanike i mašinerije. Da bi se izbjegli enormno visoki troškovi ali i opasnosti u prevladavanju visinskih razlika područje vodosnabdijevanja podijeljeno je u 2 visinske zone s odvojenim cjevovodima. Svaka visinska zona je dobila poseban rezervoar odnosno visinska zona u blizini Višegradske kapije s kotom na 702,5 m i i nizinska zona kod Žute Tabije na koti od 627,91 m. Prva se dijeli po lijevoj i desnoj obali Miljacke a druga snabdijeva kompletnu stopu doline i gradi jedinstvenu vodovodnu mrežu. Teoretsko razgraničavanje visine u nizinskoj i visinskoj zoni rezultira manjim gubitkom pritiska ukupno. Uz uzimanje u obzir viška pritiska na izlazima iz cijevi od 1,5 atmosfere stvarna granica korištenja nizinske zone je 15 m dublja nego teoretska. U tom području uz uobziravanje tridesetogodišnjeg prirasta i garnizona od 41.000 glava u visinskoj zoni ima 17.000 osoba kojima treba dostaviti vodu; Ovo implicira da je većina osoba za vodosnabdijevanje komercijalno i brojčano u gradu odnosno u nizinskoj zoni vodosnabdijevanja.

         Dijelovi grada koji ovise o visinskoj zoni su podijeljeni na obroncima kaštela sakupljeni u manja kućna naselja i uz trupe koje su stacionirane tamo radi se o ukupnom broju od 5800 ljudi. Njihovo ranije vodosnabdijevanje s posebno lošim sanitarnim stanjem bivalo je uzrokom mnogih epidemijskih bolesti i prioritet je predstavljalo dovođenje čiste vode.

         Ostali dijelovi koji su pripadali visinskoj zoni s ukupno 11200 stanovnika riješeni su duž vodotoka Miljacke sakupljeni u grupe kuća i relativno slabo naseljeni te je njihovo snabdijevanje vodom troškovno jako izazovno. U ovim visoko pozicioniranim dijelovima grada snabdijevanje iz visinske zone i nije toliko prioritetno jer se i dalje jako dobro snabdijevalo iz nizinske zone. Kod izuzimanja viška pritiska od 1,5 atmosfere visinski dijelovi grada su još u granicama teoretskog postavljenog zadovoljenog stanja pri čemu bi ugradnja hidranata za gašenje požara u ovim dijelovima grada morala izostati te uz izuzeće najsiromašnijih domaćinstava radilo bi se o još 8000 stanovnika. Dakle stanje bi bilo sljedeće: visinski izvor bi izostavio samo najviše dijelove grada i s vremenom bi se isti mogli priključiti na nj a do tada bi se i dalj emorali koristiti drvenim vodovodom iz bunara: projekcije i nacrti gradnje doveli su do sljedećih zaključaka:

1. Obuhvat/ kaptaže izvora i rezervoari kao i cjevovod pod pritiskom se moraju izgraditi za puni kapacitet;
2. Gradski cjevovod nizinske zone je kompletan u svojim glavnim linijama i za sve potrebe, a sporedni vodovi se imaju koristiti kao rezerve;
3. Gradski cjevovod visinske zone će biti privremeno rudimentaran i to samo za područje kaštela i vojne cjeline;
4. Sporedni cjevovodi nizinske zone će se po potrebi produžiti u visinske zone da bi se situiralo stanje pritiska pri čemu se imaju kasnije priključiti visinskoj zoni vodovoda.



Kaptaža izvora i rezervoari izvora



         Potok Mošćanice izgrađen je iz glavnog izvora Mošćanice. Prije početka radova imao je četiri pukotine usljed prirodnih uticaja uzevši u obzir da je glavna klisura koja ga drži od načetog krečnjaka. Da bi se ovi vodeni konci pohvatali, a da se ne bi narušilo prirodno stanje i kvalitet izvora zahtjevalo je dosta ručnog rada bez upotrebe dinamitnih sredstava što je kasnije nakon objedinjavanja izidano, zaobljeno i sačinjeno u kaptažu 17,2m dužine 1,5 metar širine i 3,2 metra visine.

         Ostavljene su tzv otvorene fuge za udar širine 4-5cm te je sve pokriveno jakim izljevanjem betona od portland cementa. Manji izvor koji teče pored ovoga niz dolinu uhvaćen je nišom i doveden separatnim kanalom u kaptažu. Brana duž doline i zapadni čeoni zid te stopa kaptaže su postavljeni na 50cm debelom temelju od betona i osim toga su do 1m visine ozidani hidrauličnim malterom za postizanje potpune vodonepropusnosti. Kaptaža je dostupna preko bankine visine 0,75m a ventilaciju i osvjetljenje obezbjeđuju dva šahta opremljena rasvjetom. U istim površinskim dimenzijama i sa istom namjenom kao i kaptaža pravougaono od kaptaže stoji zaokruženi dovodni kanal do rezervoara izvora dug 26,37m.

         Za reguliranje otoka vode u rezervoar I „Mošćanica“ uspostavljene su komore podijeljene i postavljene na nadmorsku visinu od 826m dubine 2,55m i obuhvatnog volumena od 150m3 prva komora služi također i za smirivanje utoka vode a iz druge je osiguran otok u cijev sa pritiskom.

         Pored 225 mm široke cijevi stavljeno je 150mm cjevi za pražnjenje u drugu komoru na kojoj imaju otvori za otvaranje i zatvaranje u cilju zatvaranja oba voda. Višak vode rezervoara teče kroz stranjski ispust pozicioniran na čeonoj strani prve komore za maksimalnu izdašnost izvora sa samoštelujućom klapnom za zatvaranje kanala. Šaht za čišćenje pozicioniran u prvoj komori promjera 90 cm omogućava čišćenje rezervoara, a zračni kanali sa Volpert nastavcima omogučavaju ventilaciju. Kaptaža, dovodni kanal i rezervoar zatvoreni željeznim vratima su od vanjskih temepratura zaštićeni zemljanim nasipima, a osim glavnog izvora obuhvaćen je još jedan izvor i priključen sa sopstvenim rezervoarom i vodom 45m niz dolinu. I ovaj izvor je povezan kratkim kanalom direktno u kaptažu od 10m3 i označen kao izvorni rezervoar II te kao takav koristi za podršku izvor Mošćanice ali isto za napajanje cijevi s pritiskom. U ovu svrhu cijev s pritiskom vodi od rezervoara I kroz šiber komoru rezervoara II.

         Od njih se grana istodimenzionirana cijev A koja je podešena samoštimajućim plovnim ventilom i kod otvorenog šibera omogućava ulaz izvora Mošćanice u rezervoar drugog izvora. Istokalibrirana cijev B istu vodi ponovo u ujedinjene izvore. Nakon zatvaranja cijevi s pritiskom rezervoara Mošćanice, drugi izvor može sam ući u cijev s pritiskom te je uostalom isti kao i naprava za izvor Mošćanice.

Cijevi s pritiskom



         Cijev s pritiskom omogućava dotok vode iz izvorskog rezervoara u visinsku zonu. Njegova 4642 m duga trasa prati teren odnosno puteve koji su blizu izvorima. Za smanjenje visinske diferencijacije koja iznosi 123,6 m od nadmorske visine značajna količina pritiska od 12 atmosfera je olakšana i situirana uključenjem rasterećujućih komora između kilometra 1,5 i 1,6 i podijeljeno na takav način da sama cijev nije opterećena većim naponom od 8 atmosfera.

         Svaka od ovih komora se sastoji od vodenog rezervoara volumena 50 m3 i graničnog prostora za zbrinjavanje šibera. Kroz zadnji prolazi cijev široka 220 mm i skreće u rezervoar u kojem je oticanje vode omogućeno samoštelujućim plovnim ventilom. Granični šiber sa 150 mm širokim izlazom pored zidanog odušnog kanala sa samoštelujućom kapom za zatvaranje upotpunjuje funkcioniranje komora za čiju se ventilaciju i čišćenje kao i zaštitu od vanjskih temperaturnih uticaja kao i kod izvornih rezervoara brine zemljani nasip visine 1,2m.

         Za cijevi su korištene trometarske cijevi s mufnama provjerene na 20 atmosfera proizvedene u fabrici Witkowitz. Za obračun nosivosti cijevi s pritiskom uzeta je maksimalna brzina od 1,55 m/sec a za izračun je korištena Weissbach formula za vodovodne cijevi koja glasi:


         Po ovoj formuli izračunato daje se učinak u sekundi od 53,7litara odnosno 4640 m3 u 24 sata s cijevi koja ima prečnik 210mm. Teoretski učinak se povećava kod povećanog nivoa vode u rezervoarima uz uzimanje u obzir da se kod ove formule koeficijenti kod novih vodova pokazuju kao mali za velike promjere cijevi tako da je ustvari maksimalna sposobnost cijevi u stvarnosti 69 l/sec kod brzine od 2m/sec.

         Data situacija dubine od 1,5m ispod terena uzima u obzir i uticaj promjene temperature od +38 do -25 oC. Zbog zaštite i pokreta sa strane cijev s pritiskom je zazidana 1m iznad svoje visine Na svojim krajevima i između komora za rasterećenje u dijelovima I i II. Ilazi i blizina zraka omogućavaju njegovo čišćenje i pražnjenje kao i luftiranje. U cilju čišćenja na kilometrima 1,2, 1,9 i 3,9 situirani su željezni ljeveni šahtovi u kojima se zaustavljaju pješčane čestice na koji se nastavlja 225mm glavni šiber za zatvaranje cijevi pod pritiskim a s druge strane 80milimetrarski ispusni šiber za oticanje.

         Ostala tri ispusta su također opremljeni 80mm šiberima na kilometrima 2,7, 2,9 i 4,4 i u vedeni su u vodovod putem B cijevi. Voda koja otiče ide preko 125mm unutrašnje i vanski glaziranih prelaznih cijevi i vodi se u najbliže sakupljalište vode prirodnim putem. Na kilometrima 0,3, 1,9, 2,7, 3,2 i 4,3 se nalaze samoštelujući zračni ventili i prišarafljeni su vertikalnim flanširanim cijevima i zaštićeni ljevenim željeznim kapama.

Rezervoari visinske i nizinske zone


         Teoretski uzeto cijev s pritiskom obračunata na 53,7l/sec isporučuje dnevnu prosječnu potrošnju od 4640m3. Da bi se zadovoljile dnevne prosječne potrebe uz uzimanje u obzir fluktucija u potrošnji vode u rezervoarima je uobzirena ova količina vode u kojima se stalno nalazi količina od 1500m3 i smatra se dostatnom za dnevne rezervne potrebe.

         Kako je već ranije pomenuto kod izgradnje vodovoda u Sarajevu zbog nivelacije pritiska ukazala se neophodnost izgradnje dva umjesto jednog rezervoarskog objekta, jedan za visinsku jedan za nizinsku zonu. Uz razmatranje područja koja je trebalo snabdijevati vodom za visinski rezervoar se uzima rezevna ukupna količina od 400m3, a za nizinski 1100m3.

         Polaganjem cijevi s pritiskom domaćinstva u kaštelskom području i najvišim dijelovima grada su mogla biti snabdjevena vodom. Kota na kojoj je postavljen je 702,5m nmv tako da dubina vode iznosi 2,5m. Sastoji se od dvije iste polovine pozicionirane jedna pored druge s 30cm zaobljenim komorama gdje je šiberski prostor sagrađen ispred i pokrivensegmentnim kupolama na traversama.

         Usljed ovog izabranog sistema svaka od dvije komore može raditi sama za sebe čime je čišćenje i popravka one druge omogućena samostalnim radom one prve. Na isti način je uspostavljana i mehanička oprema rezervoara. Vod pod pritiskom dijeli se u dva istodimenzionirana kraka (D=225mm) oba prolazeći kroz šiber istog kalibra s mogučnošću zatvaranja. Plovni ventili samoštelujući regulirani su na izlazima i u šiberskoj prostoriji u obje komorske polovice.

         I dovod i odvod u svakoj od komora su omogućeni putem cijevi široke 300mm za maksimalnu učinkovitost. Cijevi prolaze kroz šibersku prostoriju i same se mogu zatvoriti klapnama, te se ujedinjuju u jednu cijev također promjera 300mm. Za sadašnje potrebe dovoljan kalibar cijevi je 275mm u koju 300mm cijev nakon izlaza iz šiberske prostorije prelazi, a za zadržavanje udara i vodenih balona stavljeni su vjetrobrani i konstruirani na način da komprimirani zrak i izbačena voda prođu kroz cijev za pražnjenje i odvod.

         Svaka od komora posjeduje ovakvu napravu za pražnjenje promjera 150mm. Sa željeznog platoa šiberske komore desno i lijevo su brodske stepenice koje vode do šibera za zatvaranje i od čeonog zida rezervoara do stope istog. Ventilacija i čiščenje su riješeni na isti način kao kod već opisanih rezervoara sa zemljanim nasipima od 1,5m visine. Rezervoar nizinske zone je pozicioniran kod „Žute tabije“. Kota ovog rezervoara je 627,91m nmv pri dubini vode od 4m. Ostala naprava rezervoara odgovara općenito onoj ranije opisanoj s tim što su šiberske komore nešto veće.


Regulatori pritiska


         U skladu sa gore opisanim kotama oba rezervoara i njihovoj visinskoj poziciji ukazuje se diferencijacija u visini od 78,59 m pri čemu bi cjevovod kod ulaska u nizinski rezervoar bila izložena pritisku od 7,8 atmosfera. Za redukciju i neometano funkcioniranje plovnih ventila u nizinskom rezervoaru služe dva povezna kraka i regulatori pritiska iz fabrike August H. Iz Koelna na Rajni. Regulator br 1 na koti 654.12 ima pritisak od 4,9 atmosfera koji na izlazu biva reduciran 2,5 atmosfere dok regulator br 2 na koti 618.96 biva redciran sa 5,8 na 2,4 atmosfere. Time je omogućen izlaz u rezervoar pod pritiskom od 1,8 atmosfera u oba slučaja. Prije svakog regulatora ugrađen je 200mm zatvarač u svrhu obavljanja popravki da bi se krak upotpunosti u datom slučaju mogao zatvoriti. Regulatori su smješteni u slično konstruisane šahtove kako bi bili sačuvani od blata.


Plovni ventili


         Kako je već pomenuto kod opisa pojedinačnih objekata ulazi i izlaz u i iz pojedinačnih rezervoara i komora je reguliran plovnim ventilima. Oni služe za postizanje najveće moguće vodoekonomičnosti. Radi se o kurblastim ventilima s otvorom od 225mm koji u vezi sa pocinčanim željeznim poklopcem širokim 600mm i visokim 415mm plutaju odnosno vertikalno reguliraju podizanje i spuštanje. Ukoliko se rezervoar usljed manje potrošnje napuni samim tim diže se i površina vode, a sa njom i plovak. Ovaj potiskuje ventil i samim tim preveliko podizanje nivoa dotočne vode. Kod napunjenog rezervoara ventil je upotpunosti zatvoren, a obratan je postupak u momentu kada se rezervoar počne prazniti. U ovom slučaju plovak tone i time uzrokuje jače otvaranje ventila. U zadnjoj fazi silaženja ventila iznenadno zatvaranje dotoka vode bi bilo izazvano povratnim udarom, a za sprječavanje ovoga je donji dio zaključne kurble je zupčasto zarezan. Kod napunjenog rezervoara nizinske zone kad je dotok veći od potrošnje isti se zatvara plovnim ventilom koji je samoštelujući i otvara se samo toliko da bi se dopunila količina dotočne vode. Isti postupak se ponavlja i u rezervoaru visinske zone u obje komore te u rezervoaru izvora II.


Izgradnja objekata


         U priključku na prethodno opisanu konstrukciju objekata nekoliko riječi ćemo posvetiti samoj izgradnji istih. Oba izvorska rezervoara i I i II stoje na grubom šljunku pomiješanom sa 30% krupnog kamena. Visinski rezervoar sa strane brda počiva na kamenu dok je nizinski pozicioniran isključivo na crvenom šljunku. Navedeni objekti kao i komore za rasterećenje te šahtovi stoje na betonskim temeljima čija se jačina i sastav vidi iz nacrta. Beton miješan u omjeru pijeska krečnjaka cementa i vode 1:2:3. U rezervoarima i šiberskim komorama betonski temelj je sačinjen za postizanje savršeno dihtujuće stope koji je nakon svoje izgradnje i zidanja te zaobljenja dodatno omalterisan ciglastom kaldrmom i portland cementom u omjeru 1:2 te ponovno izbetoniran 5cm debelim slojem u omjeru 1:1,5:2. Za zidove korišten je malter u omjeru 1:3 a vidljive površine su grubo obrađene čekićem pri čemu su fuge napravljene na 5cm dubine i popunjene portland cementom. Izuzetak od ovoga su čeoni zidovi rezervoara koji su omaltani portland cementom sa finalnim malterisanjem. Zaobljenja i kupole su odvojeni po prstenovima širine dvije ili tri SARAJEVSKI VODOVOD 17 širine cigle, nakon toga obložene malterom od portland cementa i potom obložene betonskim slojem kufštajner-roman cementom u omjeru miješanja 1:2:3 pri čemu veličina zrna šljunka nije smjela biti veća od 1cm. Za povećanje vodonepropusnosti okolni zidovi svih rezervoara su do visine vode su obloženi 30cm debelim slojem zemlje.


Gradska cjevovodna mreža


         Gradska cjevovodna mreža podijeljena je usljed već opisane terenske konfiguracije grada na dva dijela odnosno dvije zone pri čemu prvi rezervoar je lociran kod Višegradske kapije, a drugi kod Žute Tabije. Zadnje pomenuti se opet razdvaja Miljackom u dvije glavne grupe i doseže čak i do područja visinske zone zbog ranije pomenutih potreba.

         Općenito cirkulacijski sistem mreže cijevi je uspostavljen za obje strane odnosno obale Miljacke pri čemu nizinskoj zoni pripadaju glavni krakovi. Od pojedinačnih cirkulacijskih krakova po kojima je ukupna gradska cjevovodna mreža podijeljena u 17 sistema pružaju se u ulicama sa strane grane kraka od kojih pojedine pogotovo ona koja vodi do Željezničke stanice ponovno treba da budu uključene u cirkulacijski sistem. Zbog izbjegavanja nakupljanja mrtve vode na izlazima svih krajnjih krakova uspostavljeni su konstantno tekući izlazni bunari.

         Za ovu vrstu vodosnbdijevanja u prvoj liniji se moralo uspostaviti dovoljan broj javnih i stočnih bunara pošto je domaće stanovništvo naviklo na besplatnu vodu i na neki način polagalo pravo na vakufske bunare i česme koji su novim vodovodom eliminirani. U odgovoru na novonastalu situaciju u gradu u sljed okupacije i useljavanja morala se u obzir i klakulaciju uzeti i situacija vodosnabdijevanja domaćinstava. Također u kalkulaciju ulazi i voda za javne svrhe odnosno za pranje i posipanje ulica, vatrogasnu službu i ostale potrebe. Teoretski obračun gradske vodovodne mreže bazira se na principjelnim navedenim pretpostavkama.

         1. od obračunatog ukupnog broja stanovništva od 58.000 stanovnika na nizinsku zonu otpada 41.000 a na visinsku zonu 17.000 stanovnika. Uz uzimanje pretpostavke prosječne potrebe od 80 l vode po glavi stanovnika dnevno dotiranje nizinske zone dnevno iznosi 3280 m3 što je jednanko 37,96 m/sec, a visinske zone 1360 m3 odnosno 15,74 l/sec. Pošto je visinksa zona samo rudimentarno obrađena i odnosi se na kaštelsko područje i pošto se u ovom gradskom dijelu ne računa na neki abnormalan prirast u stanovništvu gradska vodovodna mreža visinske zone je urađena u prvoj liniji za 5800 stanovnika odnosno na dnevne potrebe od 464 m3 što odgovara 5,37 l/sec.

         2. u skladu sa polaznom osnovom da gradska cjevovodna mreža biva najviše iskorištena po danu kalibriranje cijevi je obračunato za dupli učinak pri čemu krajnji krakovi koji vode ispod 10 l/sec dobivaju za svaki vatrogasni hidrant dodatnih 5l/sec.

         3. kao izlazne kote za obračun linije pritiska za svaki slučaj nisu uzete kote nadmorske visine nego su uzete kote stope rezervoara, a gubici u pritisku u cjevnim krakovima su obračunati po Weissbach formuli.

         4. brzina protoka ne smije biti veća od jednog metra pritisak kod pojedinačnih bunara najmanje jednu atmosferu a kod vatrogasnih hidranata najmanje 1,5 atmosfera. Pod ovim pretpostavkama obračunata gradska cjevovodna mreža u prvom polaganju dobila slijedeće kalibre cijevi:

d= 325 mm          Dužina          399,09 m
d= 300 mm          Dužina          267,99 m
d= 275 mm          Dužina          143,18 m
d= 225 mm          Dužina          325,48 m
d= 200 mm          Dužina          1220,28 m
d= 175 mm          Dužina          977,61 m
d= 150 mm          Dužina          1078,7 m
d= 125 mm          Dužina          4942,42 m
d= 100 mm          Dužina          4638,73 m
d=   80 mm          Dužina          6773,88 m
d=   60 mm          Dužina          5170,38 m
d=   40 mm          Dužina          1093,54 m
UKUPNO               Dužina          27031,28 m

         S vani i iznutra asfaltirane gus izljevene cijevi s mufnom testirane na 20 atmosfera gradske cjevovodne mreže položene su na 1,5m dubine a mufne su osigurane kudrom i olovom. Kod lokalnog situiranja krakova cijevi u obzir se uzelo buduća kanalizacija grada i pozicioniranje u odnosu na stranu ulice u blizini ivice trotoara. Postojeći kanali čije se tangiranje nije moglo obići su dijelom potisnuti, a gdje to nije bilo moguće bili su ukrštene s cjevovodom na način da otok u kanale nije bio spriječen niti ugroženo njihovo čišćenje. Na svim ovim mjestima ukrštanja vodovodna cijev je dobila gusanu zaštitnu cijev. Na traversiranjima Miljacke, osiguranje kraka se radilo kamenom i betonom. Kod drugih potoka dovoljna zaštita je bila betonska opna pokrivena kamenom kaldrmom.

         Za potpuno opremanje gradske cjevovodne mreže od dodatne opreme pominje se granični šiber sa svim ugradbenim garniturama i poklopcem na 1,5m visine s testiranim cijevima na 20 atmosfera i otvaranjem i zatvaranjem na okretanje.

Ugrađeno je:

2 kom sa d=225 mm          16 kom sa d=225 mm
5 kom sa d=200 mm          24 kom sa d=200 mm
4 kom sa d=175 mm          15 kom sa d=175 mm
3 kom sa d=150 mm          2 kom sa d=150 mm
21 kom sa d=125 mm

         Ispust: na najdubljim tačkama vodova granaju se pomoću B cijevi i mogu se zatvoriti šiberima gore opisane konstrukcije, a zaklapaju se klapnama kalibra oko 40mm većim nego što je ispust. Stavljeno je:

10 kom sa d=80 mm
18 kom sa d=60 mm
2 kom sa d=40 mm

         Zračni ventili su na već opisan način pozicionirani na visinskim mjestima vodova čije luftiranje nije moglo biti postignuto ispousnim bunarima ili hidrantima. Broj istih iznosi:

6 kom sa d=100 mm
8 kom sa d= 80 mm
1 kom sa d= 60 mm

         Ispusni bunari: za Sarajevo prihvaćeni princip besplatnog vodosnabdijevanja javnim česmama tražilo je postavljanje većeg broja ovakvih objekata ali i poseban izbor konstrukcije istih u posebnomu odnosu na najekonomičniju potrošnju vode. Stalnotekuće česme su postavljene samo na izvjesnim jako frekventnim centrima posebno kod džamija i na krajevima krakova, a ostale su opremljene zatvaračima i najveći poluprečnik kruga jednog takog izvora iznosi 100 m. Stalnotekuće česme su općenito dobile dotaciju od 0,26 l/sec, dok su oni sa zatvaračima kalibrirani na 0,40l/sec. U cjelosti postavljeno je:

Stalno tekućih česmi bez regulacije 48 komada

Bez regulacije 38 komada

Štednih sa regulacijom i zatvaranjem 62 komada

         Većina česmi dobila je željezne štendere dok su stalnotekuće česme na visokofrekventnim mjestima izidane od portland cementa, a kod česmi koje se nalaze u blizini džamija zadržane su stare monumentalne u kamenu izrađene česme.

         Iznutra varena i kalaisana 19 mm olovna cijev omogućava dotok vode iz česme uz odgovarajuću slavinu. Svaki od izvora odnosno bunara ima sopstveni zatvarajući ventil sa ugradbenom garniturom. Ciglom ozidani fundament urađen je od pločaste keramike, a u udaljenijim sokacima od lomljene kaldrme i pokriven portland cementom u vidu platoa. Iz školjke otpadna voda ide kroz olovnu cijev prema najbližem kanalu ili odvodu. Zimi se česme oblažu drvenim zaštitnim kućicama protiv zamrzavanja.

         Vatrogasni hidranti
         Uobičajeni način gradnje starih bosanskih kuća u kojima nema odžaka ako i onemogućen i otežan transport šprica za posipanje u uskim i strmim sokacima na brdskim obroncima predgrađa zahtjevali su ugradnju većeg broja hidranata. U prosjeku udaljeni 200 m jedan od drugog isti su položeni u nivou ulice i zaštićeni uličnim kapama od oštećenja te povezani putem A cijevi sa cijevnim krakom s ventilom od 80 mm i ispusnim otvorom od 65 mm te bajonetskim nastavkom. Sistem koji je stavljen na raspolaganje ima za prednost da se kod popravke cijelog mehanizma skupa sa graničnim ventilom bez iskopavanja može izvući iz zemlje. Odvodnjavanje uličnih cijevi radi se ručno i uz pomoć ključa. Za korištenje hidranata u svrhu gašenja požara koriste se nastavci sa dva ispusta koji se zatvaraju putem graničnih ventila s normalnim navojima za šlauf tako da se sa svakog nastavka mogu pružati dvije linije šlaufa s mogućnošću regulacije ispusta vode. Za posipanje ulica koriste se nastavci samo sa jednim izlazom. Ukupno je postavljeno:

         100 komada hidranata d=80mm
         1 hidrant d=40mm

Numeracijske i orijentacijske table napravljene su od pocinčanog gusa i opremljene sa svim potrebnim podacima o šiberima ispustima i zračnim ventilima kao i tačnim pozicioniranjem, te time omogućavaju pronalaženje vodovodne opreme.

Kućne instalacije

         Njihovo priključenje na ulični krak radi se bušenjem i postavljanjem cjevne šelne kao i odgovarajućeg ventila. Prije ulaska cjevovoda na privatni posjed ugrađuje se glavni ventil sa produžnom štangom i uličnom kapom obično ispod trotoara. Neposredno nakon stupanja u privatni posjed nalazi se diferencijalni redukcijski i kućni ventil. Prvi se koristi da se pritisak ulazne vode smanji za polovinu, a zadnji za zatvaranje voda od strane korisnika. Nakon kućnog ventila pojedini krakovi se granaju i reguliraju sekcijskim ventilima a dozvoljeni su samo niskonavojni ventili sa duplim sjedištem, konusni zatvarači su već priključeni. Za kućne vodove koriste se olovne cijevi testirane na pritisak od 20 atmosfera, a instalacije se rade na maksimum od 6 atmosfera pri čemu se sposobnost otpora zahtjeva na 10 atmosfera.

Građevinski troškovi


Troškovi prednje opisanog i u režiji državne uprave izvedenog poduhvata iznosili su 490.478 ft. Na ovo je otišlo kako slijedi:

Izrada projekata i studije izvora         

         13.477

Plaće i naknade inženjerima         

         59.493

Isplate zemljišta         

         3.484

Izgradnja pristupnih puteva         

         6.372

Kaptaža izvora         

         16.553

Izvorska kuća I Mošćanica:
Izgradnja          24.784

        

mehaničko postrojenje          280

         25.064

Izvorska kuća II
Izgradnja          4.418

        

Mehaničko postrojenje          963

         5.381

Cijevi pod pritiskom
Iskopavanje, polaganje cijevi i radovi na osiguranju          14.845

        

Cijevi, materijali za polaganje i probe          31.826

        

Šiberi i ispusti          1.577

         48.248

Ispusne komore I i II
Izgradnja          4.418

        

Mehaničko postrojenje          963

         5.381

Nizinski rezervoar
Izgradnja          43.206

         48.248

Mehaničko postrojenje          4.072

         47.278

Ukupno         

         265.148

Prenos         

         265.148

Dva regulatora pritiska sa šahtovima
Izgradnja          1.106

        

Mehaničko postrojenje          1.464

         2.570

Ispusti i odvodne cijevi         

         4.805

Gradska vodovodna mreža
Iskopavanje i montiranje cijevi          65.454

        

Cijevi polaganje i probe          91.264

        

Javne česme          15.130

        

Šiber hidranti i ventili          17.235

        

Izrada table          841

         189.924

Telefonska veza od izvora do nizinskog rezervoara         

         1.777

Zasadi         

         161

Meteorološki instrumenti za posmatranje         

         5.600

Troškovi pogona do primopredaje
Akontativno predani materijal u cijevima šiberima instalacijskim materijalima i alatima         

         19.848

Ukupno         

         490.478

Radovi na proširenju

         Brzi građevinski razvoj Sarajeva veoma brzo je zahtjevao proširene vodovoda, a a u prvoj liniji gradske vodovodne mreže. Pošto je vodovod bio instaliran u prvobitnom mahu u svim značajnijim ulicama bilo je potrebno samo priključenje manjih ulica i sokaka po potrebi, a koji su imali veze sa nastajanjem novih građevina već u prvim godinama postojanja vodovoda. Dalja dopuna snabdijevanja vodom bila je uslovljena otvaranjem Državne bolnice 1895. godine i otvaranjem Željezničke stanice locirane na zapadnoj periferiji grada.

         Usljed povećanog širenja gradske mreže bilo je potrebno nabaviti dodatne opreme za vodovodnu mrežu kao što su šiberi, ispusti za javne česme te hidranti, a povečanje je ilustrirano u šematskom pregledu u tabeli 24.

         Najvažniji segment proširenja je uključenje novog izvora u vodovodni sistem. Kako je već ranije napomenuto u prvom vremenu uspostavljanja vodovodne mreže u obzir nisu uzeti industrijski rast i proširenja tako da se sada takav jedan gigant ukazao 1894. godine u vidu Sarajevske pivare i 1895. godine Elektroprivrede, oba velika etablismana s potrebama od 9 l/sec.

         Da bi se zadovoljili ovi veliki konzumenti bili su potrebni radovi ali je isto bilo u interesu vodovoda kako bi osigurao porast prihoda. U susret povećanoj potrebi izvor Mošćanica je nekoliko godina nakon otvaranja pogona tokom perioda najmanjeg dotoka vode pokazao smanjenje u svojoj minimalnoj izdašnosti.

POVEĆANJE / PROŠIRENJE GRADSKE VODOVODNE MREŽE I POVEĆANJE OPREME ZA ISTU

         Tabela 24


Minimalna izdašnost izvora Mošćanica

Nakon uzimanja proba prije početka izgradnje do 1896. godine

1890 godina         

         63,4 l/sec.

1891 godina          22. septembar

         53 l/sec.

1892 godina          10. septembar

         53 l/sec.

1893 godina          1. novembar

         43 l/sec.

1894 godina          16.decembar

         38 l/sec.

1895 godina          15. oktobar

         41 l/sec.

1896 godina          24. septembar

         41,5 l/sec.



         U vrijeme izrade projekta konstatiran je minimum od 63,4 l/sec je nakon kaptaže izvora spao na 53 l/sec i održao se sljedeće dvije godine na ovom nivou da bi 1894. godine usljed abnormalno suhe jeseni dosegao najdublji stepen od 38 l/sec koji se sljedećih godina unekoliko popravio.

         Na osnovu ovih posmatranja povećanje dotoka vode je bilo nedopustivo. U području Mošćaničke doline položeni i stavljeni na raspolaganje su bili ispusti izvora Crni u vidu rezerve što usljed istog kvaliteta vode kao na Mošćanici to i zbog mjesnog pozicionirana dopune vodovodu. Oba izvora izviru iz istih geoloških odnosa i hemijski sastav te bakteriološka struktura pokazuju veliku sličnost. U odnosu na ovo profesor Wilhelm Kalmann je poduzeo istraživanje i analizu vode te uporedio sastav obje vode.

         1 litar vode sadrži:

Sastav          Izvor Crni Vrh

         Izvor Mošćanica

Silicijska kiselina

         0.0058 gr

         0.0055 gr

Sumporna kiselina

         0.0006 gr

         0.0010 gr

Hlor

         0.0021 gr

         0.0020 gr

CO2 vezani

         0.8020 gr

         0.0815 gr

Dušična kiselina

         u tragovima

         u tragovima

Ferum oksid

         u tragovima

         u tragovima

Kamenac

         0.0987 gr

         0.1011 gr

Magnezij

         0.0034 gr

         0.0033 gr

Natrij

         0.0039 gr

         0.0024 gr

Amonijak

         -

         -

Organska supstanca

         0.0055 gr

         0.0060 gr

Nivo čvrstoće po Faistu

         10.4 gr

         10.0 gr

1 l- reduciran kalijum-hipermanganom

         1.5 gr

         3.9 gr


Iz datih analiza izračunava se sljedeća bliža slika sastava obje vode:

Sastav          Izvor Crni Vrh

         Izvor Mošćanica

Silicijska kiselina

         0.0043 gr

         0.0055 gr

Kamenac sumporna kiselina

         -

         0.0017 gr

Hlor natrij

         0.0034 gr

         0.0047 gr

Kamenac CO2

         0.1762 gr

         0.1793 gr

Magnezij

         0.0071 gr

         0.0069 gr

Sumporni natrij

         0.0011 gr

         -

Silicijski natrij

         0.0031 gr

         -

Organska supstanca

         0.0055 gr

         0.0060 gr

Ukupno

         0.2007 gr

         0.2041 gr

Fiksni ostatak

         0.2000 gr

         0.2005 gr



         Samo 1 km od otpusne komore II priključen je izvor Crni s utvrđenom minimalnom snagom od 8 l/sec na izlazu. Manji broj vodenih žila koje se pokazuju na strani glavnog reza su se pokazale kao korisne u cilju izbjegavanja gubitka vode. Zidom utišani sporedni izvori preuzimaju se odvodnim kanalom i obuhvataju u donjim dijelovima suhim zidanim zidom. Ulazni šahtovi su osvjetljeni dok je kanal zasut zemljom u visini od 1,2 m. Otvoreni nasipi sa strane čuvaju da kiša i ostale otpadne vode ne dospiju u izvor. Za otpuštanje vode u desnom uglu duž zida pruža se zbirni kanal i za to služi 200mm ispusna cijev koja kod većih vodostaja biva otpuštena preko oduška ugrađenog na zidu. Potisne komore koje se priključuju na zid brane služe za ograničavanje ispusne cijevi i cijevi pod pritiskom promjera 150 mm sa ugrađenim neophodnim šiberom. Zadnje pomenuta završava u otpusnoj komori II glavnog voda i ima sopstvenu otpusnu komoru od 50 m3 te se priključuje na rezervoar od 200 m3 što čini da sva tri objekta predstavljaju skupnu građevinu. Na osnovu mašinskog postrojenja voda iz izvora Crnil može u skladu sa potrebama biti puštena u rezervoar ili direktno priključena na otpusnu komoru II. Plovni ventil za reguliranje otoka iz cijevi pod pritiskom voda Crnil te ručni šiber i osvjetljeni ulazni šahtovi kao i ventilacijski kanali upotpunjuju objekte glavnog voda kao i prethodno opisani objekti.

        Od 34.500 ft obračunatih troškova granskog voda izvode se sljedeći torškovi:


Kaptaža
Građevinski radovi

         11595 ft

Mašinsko postrojenje

         557 ft

Cijevi pod pritiskom
Polaganje

         96 ft

Iskop i zakopavanje

         2646 ft

Cjevovod sa polaganjem

         4933 ft

Oprema vodovoda
Jedan ispust, jedan zračni ventil

         216 ft

Radovi na osiguranju

         756 ft

Rezervoar i otpusne komore
Izgradnja

         11325 ft

Mehaničko postrojenje

         2376 ft

Ukupno                                                  34500 ft


         Uključujući proširenje gradske vodovodne mreže do kraja 1896.-te troškove u iznosu 27497 ft te troškove za uvođenje izvora Crnil u iznosu od 34500 ft, radovi na dopuni vodovodne mreže do kraja 1896. su iznosili 61997 ft. Uz zbrajanje troškova prve mreže u iznosu od 490478 ft i ovog gore pomenutog iznosa troškovi za izgradnju vodovoda su iznosili ukupno 552475 ft tako da je od preliminarno predviđene sume za građenje vodovoda za dalje dopune i proširenje istog ostalo još 47525 ft.


Pogon

         Humana namjera zakladničara da se voda besplatno stavi na raspolaganje stanovništvu je u temelju i ideje o novom vodovodu. Zbog toga je i omogućeno korištenje javnih česmi u najboljem mogućem prilagođenom sistemu za najšire sfere upotrebe. Vodosnabdijevanje privatnih domaćinstava omogućeno je samo na mjestima gdje se smatralo da je dotacija pogodna i gdje postoji mogućnost naplate vodne naknade. Od projicirane dnevne izdašnosti za Sarajevo od 4640 kubnih metara na potrebe vojske i vakufa rezervira se:

Za javne česme _________________________________________ 1642 m3
Za posipanje ulica, zgradu vlade i ostale javne svrhe ____________ 548 m3
Za privatna domaćinstva __________________________________ 1500 m3
Ukupno ________________________________________________ 4640 m3

         Obračun posljednje navedenih za naplatu vodne naknade se bazira na plaćanju kubnog metra vode po osnovnoj cijeni od 3, odnosno 3,5 krune za potrebe domaćinstava i 4 krune za privredne i industrijske potrebe. Općenito je voda i plaćanje vodne naknade bilo posebno predmet paušala za potrebe domaćinstva i plaćana je obavezna vodna naknada u skladu s minimalnom potrošnjom a samo nekoliko slučajeva je plaćalo vodu na vodomjere dok je za potrebe industrije i privrede isto vrijedio paušal zbog većeg povlačenja količina vode. Određivanje potreba kao i paušalna naknada za vodu za potrebe domaćinstava počiva na utvrđenim paušalnim vrijednostima kako je pokazano dole:

Domaćinstva po glavi dnevno 25 l
Za konja dnevno 50 l
Za govedo dnevno 30 l
Za 1 kom male stoke dnevno 10 l

         Na osnovu ovih utvrđenih vrijednosti privatni korisnici imaju obavezu plaćanja godišnje vodne naknade u iznosu od 1,30 forinti (odnosno 3,56 kruna po m3 ukupnih godišnjih potreba) pri čemu se ne može uzeti manja količina od 5 dnevnih hektolitara u račun. Ista cijena je utvrđena za jedinstvenu vrijednost m3 vode za m2 stana, bašti i dvorišta ispod 2000 m2. Uz upotrebu vodomjera se stvarna potrošnja po metru kubnom smanjuje na 3 krune po m3 vode. Cijena utvrđena za organe vlasti, škole i ostale javne institucije te za privredne i industrijske svrhe iznosi 4 krune po m3 vodea utvrđivanje količine koja se ima platiti se vrši preko ugrađenih vodomjera/ satova. U dodatnom se imaju platiti i fiksne naknade kako slijedi:


         Pored korištenja troškove instalacije vodosnabdijevanja u domaćinstvima korisnici snose sami kao i popravke te nadzor te se samim tim ne vrši naplata vođenja konzumenata.

         Pojava da se povećava korištenje vode gdje je ona dijelom subvencionirana u ostalim gradovima se uočila i u Sarajevu, no znatno povećanje se ovdje doduše može pripisati povećanoj i ubrzanoj gradnji i izgradnji pošto su skoro sve novosagrađene kuće uvele vodu iz visinskog izvora tako da je i broj kućnih instalacija ubrzo jako porastao.



         Tabela 25


         Od gore navedenih bušenja 119 njih je opremljeno vodomjerima koji su 1896.konstatirali dnevnu količinu potrošnje od 747,75 m3 tako da je to iznosilo ustvari polovinu predviđene količine za domaćinstva od 1500 m3. Približno isto toliko troše i zgrada vlade, škole i javne institucije bez posebnih mjerenja. Povećanje potrebe je takođe uslovilo i povećanje potreba za instaliranjem dodatnih javnih česmi tako da se njihov broj sa 148 povećao na 156. Uslijed povećane potrošnje očekivano korištenje pune izdašnosti vodovoda je dakle već sada nastupilo, ako nije bilo i prekoračeno, što se utvrdilo na osnovu mjerenja koja se poduzimaju 3 puta sedmično – tabela 26. Povećanoj potrošnji je, kako je već pomenuto, odgovoreno uvođenjem izvora Crnil, pri čemu je maksimalna dnevna potreba iznosila 79 litara u sekundi 1896.g.
Tabelarni zbir potrošnje vode u litrima po sekundi dat je u Tabeli 26:

         Tabela 26



         Dalja predviđena povećanja potreba će morati biti podmirena izgradnjom novih kaptaža izvora, rezervoara i uključenja na postojeću mrežu ali predviđa se i uvođenje vodomjera u sve jedinice kako bi se postigla što ekonomičnija potrošnja vode ukupne. Za pokrivanje troškova održavanja državna vlada pruža subvenciju u iznosu od 9000 forinti godišnje u vidu vodne naknade za svoje zgrade. Dalji prihodi osim vodne naknade su fiksne tarife cijena uvođenja kućnih instalacija a isti se koriste kao sredstva za proširenje i održavanje postojeće vodovodne mreže.
Od rashoda najveći dio ide na plaće i doprinose uposlenika kako je pokazano dole:

1 Direktor pogona sa ukupnom plaćom 2000 Ft
1 Praktikant godišnje 600 Ft
5 Nadzornika godišnje 3616 Ft
1 Pomoćnik godišnje 420 Ft
3 Čuvari zbirno godišnje 1080 Ft

         Kako se vidi iz tabele 27 dole vanredni rashodi se bilježe 1892.-1896.g., a za potrebe proširenja vodovodne mreže od čega se dio ima vratiti jer se radi o uvođenju kućnih instalacija koje će biti naplaćene putem vodne naknade. Iznos razlike prihoda nad rashodima od 27.946, 95 forinti će se iskoristiti za dalja proširenja mreže.



         Tabela 27


         Uprkos godišnjim investicijama za postojeću mrežu 1895. je vodovod pokazao da ima prihode nad rashodima u značajnim iznosima.

         Kada se uzme u obzir da je vodovod Sarajevo prvobitno građen za besplatno korištenje vode i da je više predstavljao humanitarni nego ekonomski projekt, da bi se poboljšali sanitarni i zdravstveni uslovi grada, onda se možemo samo obradovati ovakvom poslovnom uspjehu. Obični narod je u potpunosti shvatio prvobitnu namjeru i dobročinstvo ovog projekta koji je postao jedan od najpopularnijih među običnim svijetom koji pokazuje otvorenu zahvalnost.